ZAŠTO OREA?

ZAŠTO OREA?

Prije nekoliko mjeseci sam srela poznanicu koja se već dugo bavi modom. S pika je, glasno se smijući, odmah nakon pozdrava “registrovala” sve što sam imala na i pri sebi.

Nakit – mala bh. manufaktura
Haljina – mala bh. manufaktura
Torba - mala bh. manufaktura

Istina je da se već godinama, naročito otkako su naši kreativci ozbiljno krenuli u proizvodnju i promociju sjajnih i unikatnih komada, trudim kupovati samo domaće ili regionalne brendove iz malih proizvodnji. Nekoliko je razloga. Prvi, volim originalne komade, one koji se smjesta primjete; previše je shoppinga iza mene da bih pristajala na uniformiranost. Drugi, jako mi je stalo da pouzdano znam na šta trošim novac – ako je već imam, zašto bih propustila priliku da moj glavni «dobavljač radosti» bude neko s imenom i prezimenom, za koga/koju tačno znam koliko je ljubavi utkao ili utkala u ono što ću nositi? I treći, možda i
najvažniji: u godinama sam kada kupujem daleko manje, ali puno kvalitetnije i promišljenije.

Ruku na srce, ovakav je stav, bar do sada, zahtijevao malo više truda i potrage negoli «obična» kupovina. Najčešće mi ono nešto čim se oduševim zapadne za oko kod nekoga od prijatelja ili poznanika. Znala sam čak i na ulici zaustavljati potpuno nepoznate ljude, samo da bih pitala gdje su nabavili prsten ili kaput. Onda ide pretraga po internetu. Pa traženje najboljeg načina da kontaktiram. A ona pregovori oko dostave ili preuzimanja. Većina proizvođača je, naravno, na usluzi i raspoložena da se stavi na raspolaganje, ali nije uvijek sasvim jednostavno.

S druge strane, ono što kupujem sebi želim poklanjati i ljudima koje volim. I tu opet imamo isti komplikovani proces – pronalaženja, pregovaranja, preuzimanja, ponovnog slanja.

Recimo, imam blisku prijateljicu koja živi u Zagrebu. Imamo manje-više isti ukus za asesoare i odjeću. Redovno, podvlačim ovo REDOVNO, kada joj odem u posjetu sa mene poskida sav nakit i izvadi (i trajno prisvoji) pola odjeće iz kofera. S obrazloženjem da je meni lakše ponovo doći do toga, nego da ona traži, pa kupuje, pa čeka dostavu, pa…

I eto baš zato, naročito zbog ovog posljednjeg i prijateljice kojoj ne mogu odoljeti, sam silno sretna što se pojavila OREA. I tu je više je razloga. Prvi i najočigledniji je da, konačno, imam sve što mi se sviđa (ili će mi se tek svidjeti) na jednom mjestu, bez beskrajnih potraga internetskim bespućima i panike ako nisam sačuvala bookmark na stranicu ili kontakt, nekoga ili nečega, ko mi se posebno svidio. Dalje, daleko je jednostavnije prijateljima koji su u inozemstvu poslati JEDAN, a ne dvadesetak različitih linkova kada me pitaju gdje sam
nešto kupila. I, logično, što prijateljici iz Zagreba mogu osigurati da sve što vidi – kupi. Bez kompliciranja. I bez uzimanja mojih stvari.

Ovaj posljednji razlog mi se, istini za volju, posebno sviđa.

(N.K., 44)